‘Ja sam Matko i već 13 godina čistim naše more od smeća’

Jednom smo pronašli ogromni televizor od skoro 100 kilograma na dnu mora u NP Kornatima. Jedva smo ga izvukli na površinu i nije nam bilo jasno kako ga je netko uspio dopremiti do te lokacije i baciti, kaže

Teško mi se pomiriti s tim da ne možemo očistiti cijelo podmorje i napraviti još i više od onog što sad radimo. To je Sizifov posao koji ćemo raditi dokle god se ne stane na kraj uzroku, odnosno uvedu strogi zakoni za zbrinjavanje otpada i reciklažu. Ipak, da to ne radimo, pojedini otoci gušili bi se u količini naplavnog otpada, rekao nam je Matko Pojatina (41), ronilac koji posljednjih 13 godina čisti jadransko podmorje od smeća.

Dobitnik nagrade Ponos Hrvatske rođeni je Zagrepčanin koji se ronjenjem bavi od 2004. godine. Tada je u Društvu za podvodne sportove Zagreb, čiji je danas tajnik, položio ronilački tečaj.

– Uz more sam od malena, a oduvijek su me privlačile dubine. Ljeta sam uvijek provodio uz more, pa se znam šaliti da me more i odgajalo da ga čuvam- kaže.

Zajedno s kolegama iz Društva trudi se napraviti razliku, u mogućnostima koje im to dozvoljavaju. Ponekad znaju biti šokirani što sve uspiju pronaći za vrijeme akcija.

– Jednom smo prilikom pronašli ogromni televizor od skoro 100 kilograma na dnu mora u NP Kornatima. Jedva smo ga izvukli na površinu i nije nam bilo jasno kako ga je netko uspio dopremiti do te lokacije i baciti – kaže.

Nažalost, slučajevi pronalaska bijele tehnike na morskom dnu nisu neuobičajeni.

– Jedne godine smo na otoku Lopudu išli roniti ispod strme klisure gdje smo pretpostavljali da je duboko i lijepo podmorje, puno morskog života. Kad smo zaronili pronašli smo sve što možete zamisliti da nekome u kućanstvu nije trebalo. Od wc školjki, veš mašina, radijatora, cijevi, kompletno sve što ide negdje na krupni otpad, netko je kroz dug vremenski period to s litice bacao u more – kaže.

Takve i slične situacije potaknule su ga da se odluči pokrenuti i svoju ronilačku karijeru okrenuti u ekološkom smjeru. Kako kaže, imao je osjećaj da mora početi praviti razliku, jer je jedina kuća koju imamo, naš planet Zemlja, trebao pomoć. Tako je prvu akciju organizirao 2007. godine, zajedno s dvojicom prijatelja na Šipanu.

– Kolega i ja smo ronili, dok je u gumenjaku bio treći kojemu smo dodavali sve što smo pronašli. Nismo se adekvatno pripremili, niti s opremom, ali niti na ono što nas je dočekalo. U manje u sat vremena imali smo pun gumenjak otpada koji smo jedva uspjeli dovesti do veza od težine. Tad sam bio odlučan da ću svako sljedeće ljeto organizirati puno veće akcije i motivirati druge da mi se priključe – kaže Matko.

Sada, nakon 13 godina, s Društvom je uspostavio i tradicionalne akcije koje provode na Šipanu, Mljetu, Ugljanu i Kornatima.

– Mljet smo odabrali jer je najjužniji najotvoreniji otok na koji dolazi većina naplavnog (plutajućeg) otpada od naših južnih susjeda. Neke su rijeke preblizu deponija otpada, koji se za vrijeme velikih kiša slije u njih. Morskim strujama i jačim jugom sve to dođe do naših otoka – objašnjava.

Da je Mljet zaista pod najvećim udarom, govori i činjenica da su prilikom jedne akcije čišćenja u prvom zaronu nakon deset minuta skupili čak 8000 litara smeća.

– To je bilo strašno…10 ronilaca zaronilo je na lokaciju i nakon samo 10 minuta ronjenja nismo više gdje imali staviti otpad. A to je samo mali prikaz stvarnog stanja jer je dubina ronjenja kod takvih akcija ograničena na 40-ak metara. Što se sve nalazi na većim dubinama, teško mi je i zamisliti – kaže Matko.

Osim klasičnih akcija čišćenja, provode i istraživačke akcije u kojima otpad analiziraju s ciljem pronalaska njegovog porijekla.

– Takvu smo akciju proveli na Kornatima u suradnji s Nacionalnim parkom. Svaki komad otpada koji smo pronašli smo posebno analizirali i zapisivali što je, od kojeg je materijala i probali naći njegovu etiketu. Tim smo istraživanjem potvrdili da plutajući otpad od južnih susjeda nađe put sve do Kornata, te došli do zaključka od kud i u kojoj količini otpad iz Parka potiče – kaže.

Ipak, nakon tolikih godina provedenih u akcijama, rekao nam je kako se kod lokalnog stanovništva vidi promjena svijesti o pravilnom zbrinjavanju otpada.

– Prije bi pred nekom kućom na otoku mogli pronaći sve njihove stare kapute, jakne, cipele, posuđe, sve što im nije više trebalo završilo bi u moru. Na taj način lokalno stanovništvo to više ne radi, barem ne u takvim količinama, a i trude se reciklirati nakon što vide što sve izvučemo doslovno iz njihovog dvorišta – ispričao nam je Matko.

Akcije najvećim dijelom financiraju iz svog džepa

– Kako već imamo tradicionalne akcije, onda se s lokalnom ili turističkom zajednicom dogovorimo da nam omoguće smještaj i hranu. Put pokušamo djelomično pokriti od sponzora, ali kad podvučemo crtu, najveći dio novca dajemo mi. To nas djelomično i sprječava da organiziramo i veći broj akcija s većim brojem ronilaca – kaže.

Trenutno čekaju rezultate natječaja Ministarstva zaštite okoliša koje bi bi, ako ga dobiju, dalo financije za organizaciju šest velikih akcija čišćenja podmorja u šest županija.

– Stvarno se nadamo da ćemo dobiti taj natječaj. To bi nam omogućilo da napravimo najveći projekt do sad – kaže Matko.

IZVOR: 24sata.hr