Distancer 2M stiže iz Valpova

Izum inovatora Miroslava Špiranovića radi po principu senzora za parkiranje automobila, a najveća mu je prednost što je samostalan uređaj koji za rad ne mora biti umrežen. Stoga i ne zrači, pa je siguran

Gotovo je neprimjetan dok visi na jakni, nalik je na bedž ili identifikacijsku karticu. No, približimo li mu se na manje od dva metra, počinje vibrirati, crvenjeti se i pištati. Osobu koja ga nosi tako upozorava da joj se netko previše približio i time ujedno prekršio epidemiološke mjere.

Riječ je o Distanceru 2M, asistentu u borbi protiv COVID-19 pandemije. Izum je to inovatora Miroslava Špiranovića, poduzetnika iz Valpova nadomak Osijeka.

– Kada se lani pojavio koronavirus, Europska je unija objavila natječaj kako bi se pokušalo naći rješenje za održavanje distance između ljudi u vrijeme pandemije, a da to ne budu fizičke prepreke. Došao sam na ideju da osmislim elektronski uređaj koji bi sam javljao – svjetlom, zvukom ili vibracijom – da ste preblizu druge osobe. A ideja je potekla od uređaja koji praktički imamo svi, to je parkirni senzor u automobilu. Mogućnost zaraze koronavirusom s deset posto, kada smo blizu pozitivne osobe, pada na jedan posto na udaljenosti od dva metra. Dakle, distancer deset puta pomogne da se smanji rizik od korone – počinje svoju priču 53-godišnji Miroslav Špiranović, inače i predsjednik Udruge inovatora u Valpovu.

Distancer 2M poduzetnička je ideja koju Špiranović razvija u suradnji s Marijom Anićem, vlasnikom tvrtke 2M division, zatim Zajednicom tehničke kulture Valpovo – Belišće i osječkim Tehnologijsko-razvojnim centrom TERA Tehnopolis.

Uređaj ne zrači – siguran je za sve

Specifičnost inovativnog uređaja jest što nema karticu u sebi i ne prati naše kretanje. I ne zrači, pa je siguran i za trudnice i djecu.

– Postoje neka rješenja na tržištu, ali ona zahtijevaju povezivanje bluetoothom ili wirelessom, pa jedan uređaj prati drugi. Primjerice, ako ga upotrebljavamo u nekoj tvrtki, moraju ga nositi svi zaposlenici, no kada izađu, uređaj više nije aktivan jer ga nitko drugi nema. Distancer 2M, za razliku od svega toga, samostalan je uređaj – nadovezuje se Mario Anić, Špiranovićev kolega na projektu.

Tehnički gledano, Distancer 2M elektronski sklop je opremljen preciznim senzorima udaljenosti, ultrazvučnim ili optičkim, i koristi se svjetlosnim, vibrirajućim i/ili zvučnim signalima kako bi upozorio korisnika da poštuje pravilo fizičke udaljenosti od dva metra. Prilikom prilaska osobi na bližu razdaljinu, zeleno svjetlo na prednjoj strani uređaja postaje crveno, pale se zvučni “alarm” i vibracija.

– Princip je zapravo jednostavan, ali inovativno je to što ga na takav način još nitko nije primijenio – rezimira Špiranović. Inače, tek mjesec dana trebalo mu je da razvije i realizira svoju ideju, u suradnji s kolegama.

Nosi se oko vrata kao privjesak ili kao bedž na reveru. Za zaposlene, kreiran je distancer u obliku ID kartice. Okrugli je primjereniji za djecu ili umirovljenike, promjera je pet centimetara i težak 30 grama, no u konačnici će biti još manji, doslovno poput bedža.

Namijenjen je svim dobnim skupinama, slikovito rečeno od 4 do 94 godine, i može se upotrebljavati u vrtićima i školama, bolnicama i domovima za starije, kao i u tvrtkama te pri svakodnevnom kretanju. Zvučna mu se signalizacija može isključiti pa tada ne ometa poslovne sastanke, skupove. Naime, mogućnosti aktivacije, odnosno svjetlosne ili zvučne indikacije distancera, isključivo su po izboru korisnika.

Prednost mu je, kaže njegov tvorac, i baterija koja ga napaja. Riječ je o punjivoj litijskoj bateriji kojoj treba samo sat vremena za punjenje, a nakon toga traje do 40 sati neprekidnog korištenja, odnosno dostatna je za pet radnih dana u trajanju od osam sati. Puni se uz pomoć najobičnijeg USB punjača za mobilne telefone.

Na natječaju platforme Sinergy, odnosno projekta “Sinergijsko umrežavanje u području visokih tehnologija s ciljem poticanja inovativnosti u središnjoj Europi”, Špiranovićev izum dobio je nagradu od 3000 eura. Tim je novcem izrađen prototip koji je svjetlo dana ugledao početkom ljeta. Riječ je o nultoj seriji od deset komada, testiranoj s učenicima drugog razreda jedne valpovačke osnovne škole. Đaci su njime bili oduševljeni – doživjeli su ga poput igračke, no igračke koja je itekako korisna za njihovo zdravlje. Uslijedila je potraga za investitorom kako bi ovaj izum zaživio u masovnijoj proizvodnji i plasirao se na tržište, no pandemija je stopirala investicije na razini cijele Europe, ne samo u našoj zemlji.

– Planiramo se obratiti svim velikim tvrtkama u Hrvatskoj i predložiti im da svoje djelatnike osiguraju tako što će se koristiti našim distancerom. Zanimljivo i je što on ne radi tako da druge osobe moraju imati isti uređaj, nego funkcionira sam za sebe i pokazuje distancu u odnosu na nekoga ispred njega – pojašnjava nam Špiranović koji će s partnerima pokucati i na vrata Ministarstva zdravstva.

Iako se svi nadamo da će pandemiji uskoro doći kraj, već je sada jasno kako će građani još dugo morati držati distancu i nositi masku, bez obzira čak i na cijepljenje.

– Tražimo stoga investitora koji bi nam pomogao skupiti inicijalna sredstva, a ona nisu velika. Za prvu seriju nam treba 150.000 kuna, tako bismo izradili 100 komada. Jedna velika tvrtka u Zagrebu već je izrazila spremnost da proizvede 5000 distancera, no to bi bila investicija vrijedna oko 500.000 kuna. Proizvođača smo, dakle, već našli. Pismo namjere poslat ćemo na adrese najmanje dvije tisuće velikih tvrtki, čime ćemo obuhvatiti gotovo 500.000 zaposlenih koji bi mogli nositi ovaj uređaj. Ne želimo tražiti investitora u inozemstvu sve dok ne iscrpimo mogućnosti u našoj zemlji, jer smo ga ponajprije i osmislili za hrvatsko tržište. Konačna nam je želja, naime, da građanin može otići na kiosk i kupiti distancer kako bi ga darovao svojoj baki ili djetetu i tako ih zaštitio od zaraze – objašnjava Špiranović, dodajući kako bi u maloprodaji distancer stajao oko 150 kuna, “što je manje od prosječne cijene jedne videoigrice”.

– Svaki zdravstveni djelatnik trebao bi imati takav distancer, pogotovo oni koji su u svakodnevnom kontaktu sa zaraženima – nadovezuje se Anić.

Pomagat će i slijepima

Distancer 2M prvotno je kreiran kako bi smanjio rizik od infekcije smrtonosnim koronavirusom, no njegova uloga nikako nije ograničena samo na vrijeme pandemije. Doseg mu je daleko širi pa će tako od velike pomoći biti slijepim ili slabovidnim osobama u kretanju. Za razliku od bijelog štapa, kojim osobe s poteškoćama vida ponajprije detektiraju prepreke na tlu, distancer otkriva i one u visini glave, čime sprečava potencijalne opasne ozljede.

– Prednost je što se na njemu može regulirati udaljenost, dakle nije ograničena samo na dva metra, koja propisuju epidemiološke mjere u doba koronavirusa. A kako se uređaj koristi vibracijom za signalizaciju udaljenosti, prikladan je i za osobe oštećenog sluha – ističu naši sugovornici.

Ideja je, nadalje, instalirati ga na stražnji dio bicikla i tako povećati sigurnost biciklista. Retrovizori su, naime, prava rijetkost na vozilima “na pedale”, pa njihovi vozači nemaju pravodoban i potpun pregled situacije u prometu oko njih. Taj bi problem trebao riješiti upravo distancer.

– Proizvod je globalan, potencijal je samo u Hrvatskoj golem, a da ne govorimo šire – uvjereni su oni. Vizija je autora, dakle, uspostaviti Distancer 2M kao standard u svakodnevnom životu upozoravanjem na socijalnu distancu – kako za vrijeme trajanja pandemije tako i poslije kao pomoć slijepim i slabovidnim osobama u svakodnevnoj komunikaciji.

Da je distancer već sada priznat, pokazuje i najnovija nagrada kojom se “okitio”, a riječ je o posebnoj nagradi Grand prix “Budi uzor za najbolju inovaciju”, osvojenoj na natječaju pod nazivom “Budi uzor 2020.”.

IZVOR: vecernji.hr