Life StyleSuper vijesti

ŽIVOTNA ISPOVIJEST

JEDNOG OD NAŠIH NAJCJENJENIJIH KANTAUTORA 'Nikad nisam imao svoj bend, glazbom sam se ozbiljno počeo baviti tek s 32 godine...'

Splitski kantautor sa zagrebačkom adresom i autor nekih od najljepših ljubavnih pjesama u nas nije tip od pompoznih proslava i obljetnica, a na proljeće će obilježiti dvadeset i pet godina karijere

Na što prvo pomislim kad shvatim da sam u glazbi već četvrt stoljeća i da ću na proljeće obilježiti dvadeset i petu godišnjicu karijere? Vjerujte, uopće o tome ne razmišljam. Jednostavno volim raditi, stvarati i izvoditi pjesme na koncertima – kaže Hari Rončević. Splitski kantautor sa zagrebačkom adresom i autor nekih od najljepših ljubavnih pjesama u nas nije tip od pompoznih proslava i obljetnica. Ipak, prije pet je godina dvadesetu godišnjicu glazbene karijere proslavio koncertom u dvorani Lisinski, no, kako kaže, i ta mu je proslava došla neočekivano, nakon poziva iz Lisinskog da ondje održi svoj prvi koncert, što je Hari spretno iskoristio i za proslavu godišnjice.

Kuća i pjesma

– Dakle, ako me opet netko dogodine pozove u neki lijepi prostor, možda će biti i obljetničkog nastupa – govori glazbenik, kojem je teško odrediti od koga je točno naslijedio ljubav prema glazbi. U njegovoj obitelji muzikom se nitko nije profesionalno bavio, ali pjesma je uvijek svima bila na usnama.

– U našoj se kući uvijek pjevalo, a ja sam u tome bio najbolji, pa sam volio pjesmu. Kao klinac nisam maštao o tome da ću jednog dana biti pjevač. Mislio sam da ću biti nogometaš, jer sam u to vrijeme u nogometu uvijek prednjačio gdje god bih se pojavio – prisjeća se Hari koji je odrastao u Splitu, a nekada je bio član nogometnog Split Starsa. Kako je izgledalo njegovo djetinjstvo u “najluđem gradu na svitu”?

https://www.jutarnji.hr/incoming/roncevic8-151018jpg/7984418/alternates/FREE_780/roncevic8-151018.jpg

– Pokušat ću sažeti odgovor u jednu rečenicu: bilo je to splitsko stanje uma. Split je stvarno poseban i ne treba se ni truditi nekom to objašnjavati – tvrdi glazbenik koji za razliku od većine svojih kolega u tinejdžerskim danima nije imao svoj bend niti se bavio glazbom.

– Ma ne! Počeo sam se ozbiljno baviti glazbom tek kada sam navršio trideset i dvije godine – ističe kantautor koji je na samom početku glazbene karijere odmah razvalio skladbom “Getanin” što ju je 1994. godine izveo na festivalu Melodije hrvatskog Jadrana. Pjesma je bila snažna, upečatljiva, drukčija od drugih, a njezin nam autor danas, gotovo četvrt stoljeća poslije, otkriva da je uoči izlaska na pozornicu imao golemu tremu.

– To mi je bio prvi veći javni nastup. Prijavio sam se na festival jer sam smatrao da je moja pjesma upravo za Splitski festival, ali nisam očekivao da će je primiti, jer sam bio potpuno nepoznat. Trema koju sam tada osjećao bila je neopisiva. Doslovno su mi drhtala koljena, pa sam dio pjesme izveo tako da sam morao sjesti na bini – prisjeća se Hari koji je glazbeno stasao uz novi val.

– Ja sam dijete novog vala; svi kvalitetni glazbenici koji su stvarali sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bili su mi uzori – govori Hari i dodaje da se ne sjeća kada je napisao svoju prvu pjesmu u životu, ali pamti kome ju je posvetio.

– Moja prva pjesma bila je dječačka, a posvetio sam je svojoj curi, a današnjoj supruzi Nelsi – sjeća se glazbenik. Otada do danas nastupao je na mnogim festivalima kao što su Melodije hrvatskog Jadrana, Splitski festival, Zadarfest, Večeri dalmatinske šansone Šibenik… te je nailazio na odobravanje publike, ali i stručnih žirija, i sukladno tome osvajao brojne nagrade. Koliko mu znače priznanja?

Gitara u ruci

– Pa, znače mi. Ali, ako nemaš dobru pjesmu, ništa ti nagrade neće pomoći. Ja sam, na sreću, imao pjesme koje se slušaju i dan-danas – tvrdi glazbenik i ističe da glazbu ne piše zato da bi se dopala svima, nego samo njegovoj publici. Naglašava da baš nikad nije razmišljao o mogućnosti da se radi novca odrekne svojega prepoznatljivog kantautorskog rukopisa i krene pisati komercijalnije “poskočice”. Koliko je teško biti kantautor u Hrvatskoj?

– To vam uopće nije teško, jer radiš onako kako ti misliš da je najbolje, a kao kantautor ne ovisiš o drugima – govori Hari koji nema radno vrijeme u svojem poslu.

– Uzmem gitaru i sviram kad mi se svira. Tada ili iziđe nešto dobro ili loše – objašnjava umjetnik koji inspiraciju nalazi na različitim mjestima i u različitim temama.

– Nekad me može inspirirati priča o nekome. Nekad ljudi koji me okružuju, nekad ljubav ili nečija životna situacija – otkriva autor čije pjesme publika opisuje kao golu emociju. Je li i privatno toliko emotivan i romantičan?

– Privatno sam isti kao i na sceni. Tako mi je lakše živjeti. Emotivan jesam, ali ne smatram se pretjerano romantičnim – kaže Dalmatinac koji ne želi odati što je najromantičnije napravio za svoju suprugu Nelsi.

– To ćete morati pitati nju – sa smiješkom govori Hari čiji je aktualni album “Da napišeš na nebu” nastajao pune četiri godine, a mnoge su skladbe postale veliki hitovi. Kad smo već kod hitova, zašto je neke od svojih najljepših skladbi dao drugim izvođačima? Konkretno, Oliveru Dragojeviću darovao je pjesme “Moj lipi anđele” i “Ako voliš me”, Doris Dragović skladbu “Zemlja i stina”, klapi Kampanel “Aj ća, volin te”… Zašto te pjesme nije sam otpjevao?

– Jer svaka pjesma ima svoju priču. Meni je bitno da su sve te pjesme postale omiljene kod publike tih izvođača, pa i šire, što mi kao autoru godi – kratko i jasno odgovara Splićanin koji u Zagrebu živi već dvanaest godina.

– Preselio sam se u Zagreb zbog ženina posla i njezine karijere. Nisam nikad volio biti blizu “oltara”, pa to ne koristim ni sada kad sam tu. Smatram li se Splićaninom ili Zagrepčaninom? Smatram se Splićaninom s trenutačnom adresom u Zagrebu – govori glazbenik, a mi ga pitamo što mu iz Splita najviše nedostaje u Zagrebu.

https://www.jutarnji.hr/incoming/roncevic18-151018jpg/7984412/alternates/FREE_780/roncevic18-151018.jpg

Oaza odmora

– Splitsko stanje uma imam, tako da mi jedino nedostaje propitkivanje istog s nekim tko ga također ima – kaže Hari koji se malo zgranuo kad smo ga pitali slaže li se s onima koji Jarun nazivaju zagrebačkim morem.

– Mislim da je izraz neprikladan. To je malo jezero, koje je uistinu lijepo. To je jedna oaza za odmor od betona i užurbanosti. Lijepo je, ali ipak ne kao more – govori otac Tome i Marina. Jesu li sinovi naslijedili njegovu ljubav prema glazbi i glazbeni talent s obzirom na činjenicu da je Toma napisao glazbu za Harijevu pjesmu “Daj reci mi”?

– Toma je u financijama, a Marin studira. Obožavaju dobru glazbu i ona je dio njihova života, kao što je i meni bila u njihovim godinama. Toma malo svira gitaru, a Marin bubanj. Nije to ništa ozbiljno, nego onako, za gušt – objašnjava kantautor kojeg pitamo što mu je danas, nakon gotovo četvrt stoljeća bavljenja glazbom, izazov u poslu?

– Još mi je uvijek izazov isti kao i na početku. Želim stvarati što bolju glazbu i biti drugačiji – kaže Hari Rončević.

Izvor: https://www.jutarnji.hr

Prikaži više

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Provjerite također

Close
error: Sadržaj je zaštićen autorskim pravima!
Close